Filozofsko učenje Arthura Šopenhauera
Artur Šopenhauer zaista nije bio neki čovekoljubac. Štaviše, bio je pun prezira prema ljudima. Sam je sebe nazivao “čovekomrscem”. Njegova majka, nekada poznata spisateljica Johana Šopenhauer (Johanna Schopenhauer), često se žalila na “zlovolju” svog sina; nerviralo ju je njegovo “večno lamentiranje o gluposti sveta i ljudskoj bedi”. Sumnjičavo je vrebao šta bi svet oko njega mogao da mu učini nažao.
“Život uopšte znači: biti u opasnosti”
Fridrih Niče je jedan od najpoznatijih filozofa druge polovine XIX veka. Rodio se 15. oktobra 1844. godine u Rekenu, blizu Licene u Saksonskoj, kao sin lokalnog protestantskog paroha. Kao dečak ostao je bez oca, pa su njegovi prešli u Hamburg.Godine 1858, stupio je u čuvenu srednju školu u Pforti, a 1864 na univerzitet u Bonu. Svoju prvobitnu nameru za teologiju, zamenio je prelaskom na klasičnu filozofiju. Studirao je u Bonu, a sa prelaskom svog profesora Ričla prelazi i on u Lajpcig.
Posmatranje jeste jedan od načina utvrđivanja i prikupljanja činjenica koji se koristi u nauci.
Posmatranjem smatramo metodički postupak, a to znači planski i kontrolisani, kojim usmeravamo čula i pažnju u određenom smeru, s ciljem da upoznamo neki predmet ili
Teorijska priprema istraživanja
Teorijska priprema istraživanja predstavlja početnu fazu u naučnom istraživanju. To je faza koja neposredno prethodi fazi prikupljanja i sređivanja naučnih činjenica. Ona se, u glvanom svodi na razne apsekte odnosa naučnika prema naučnom problemu, pa će stoga ova lekcija, u glavnom, biti posvećena tim aspektima.
Uočavanje problema-zapitanost
Problem uopšte (ne samo naučni) može nastati u dva slučaju:
1) U prvom slučaju mi uočavamo neke činjenice koje se ne slažu sa našim očekivanjima. Recimo, vratili smo se kući, pritisnuli smo prekidač za svetlo. Svetlo se pali. To što se desilo slaže se sa našim očekivanjima, sa onim što je uobičajeno, na šta smo navikli, i prema tome, nemamo potrebu da objašnjavamo tu činjenicu. Međutim, zamislimo istu situaciju. Pritiskamo prekidač za svetlo, ali ovog puta se, međutim, svetlo ne pali. Mi imamo potrebu da objasnimo sebi zašto se svetlo nije upalilo. Jednostavno rečeno, mi smo skloni da objašnjavamo sebi ono na šta nismo navikli, ono što nije uobičajeno, i ono što, prema tome, ne očekujemo. Neki primeri uzeti iz nauke: Virusi za razliku od svih živih organizama mogu da se kristališu. Neki hemijski elementi zrače energiju iako je ne primaju ni od kakvog spoljašnjeg energetskog izvora.
2) Pretpostavimo da se svetlo ipak upalilo. Neko može biti radoznao i pitati se zašto se svetlo pali baš kada pritisnem prekidač. Za razliku od prethodnog primera, gde se pitamo o nečem što je neuobičajeno, ovde se pitamo o nečemu što je sasvim obično, na šta smo navikli, i što inače, u svakodnevnom životu očekujemo. Nauka nastaje kao pokušaj da se objasne obične, svakodnevne činjenice. Naučnici se pitaju, recimo, zašto tela slobodno padaju, zašto u jeziku postoje predlozi, zašto životinje imaju samo dva pola, a ne recimo jedan, tri ili više itd.